Kroz hodnik pamćenja

petak, 20.01.2012.

dvotocka

ribe su, samo da bi bile ribe.
te tragedije.
staviti u sluzbu usta svoj
vulgarizam i talent.
to je samoubojstvo.
i majakovski se ubio.
eto ti.
a čitavo vrijeme mislimo:
kakva groteska!

subota, 24.12.2011.

samo tvoje ruke, one su slusale mene

cudna te neka šiba, i suti zena.
beskucnik kao i ti.
zaboravis li me,
za koga ces traziti polje oko dvora,
da ga cuvaju. zbogom.

nedjelja, 27.11.2011.

i svi.sivi.vi.i.s(tvar)

povrsnost je ljudska stvar,
ili, u stvari je povrsina covjeka.
jezik i vrata. s onu stranu,
ta, izmisljena za balave boje.
ovdje, suha stvar, pri sebi,
bez ikakva utjecaja.
uci, otici i odjeci razgovora.
usta, sve po jedna cizma
bez cilja.
prozdrljiv zrak u slijepim krugovima:
osim bezbroj cuda, nista.
svega je i previse i premalo.
nas ljudi. beskorisna povrsina.
razina tekucine u fildzanima
prosutih imena, u mnostvu.
nasi susreti su potroseni.
trajanja u prazno.
s obje strane, lomatanje nasamo.
gađenja.uzdisaja.
do čovjeka mnozenje.

utorak, 25.10.2011.

od nemila do bestraga

praznu sam se naselila listovima
i rasula ko nezasitan sud,
u "vazda" zadnja doba,
od mene da su strasniji i veci.
kad me sto pada i kad sto nosi,
svaki da je taj mlaz, vlas,
moja slika, da se gone,
nahrane i slične moci,
besana.

četvrtak, 08.09.2011.

s one strane

tako stisnut iza sebe na knap,
u poricanju brige o rijeci,
ne pokazujes nista osim dobro isprobanih usta,
a koja ne znaju uroditi iskupom
među dva "taman posla".
istina, uviđas da putnici samo smjerno upucuju
s lapezom ka vrelu dotjeranog vrha jezika,
ali, otkrivajuci "pod slucajem"
jedino ranjivo mjesto,
tvoje su vjere dvostruke.
nad tvojom, ocito zapustenom iluzijom,
stojim da te tuđi izljubim,
a nisam ljubitelj, samo pusač.

ponedjeljak, 22.08.2011.

krug (Hvala)

jedva čekam
da mi bijeli
prsti ovi
oguljeni budu,
da me dises,
kad se vratis.
tad nitko,
rugobe
i zmija,
crkli dabogda,
osim tebe,
ne smije,
kad prohodas,
gledat u njih.

utorak, 09.08.2011.

koliko me privlace moje oci

moje davno gole oci
cupam,
jedva iz rijeci
koje lice na mene
slijepu,
cu ponovno,
prije nego
presutim,
namjerno staviti
u pjesmu.
u nadi, za jos
ljepote,
gdje krasim
dno papira,
gdje spavam
pred san
jedeci grijeh
tegobe,
gdje
visim s visine
u radnje
klecanja i
posrtanja
tek majice bačene,
sa strahom
iz blizine,
tu bih, u to zlo
da napisem
posljedicu
voljenja sebe.
nijedne
stvari u meni
pa da je
dugo brisana,
nema,
ni opasnije
od jasnoga vida,
koji me ugleda
u sranju
lude ljepote.

četvrtak, 21.07.2011.

ako vec nisam

nikad sam,
sto u davno zavaljen, gmizao.
u jedan, kunem se,
lazi je tezak porod,
umrijet cu.
da skrilo ne bi kapke sacuvalo,
ne pozdravljam,
takav sam,
i ljubav slaba je ispod stabljike.
ako sam znao,
ja bi da neka limenka
na stranu otpjeva ozaloscene.
ako vec nisam,
bez suza.